Ležah u praąini kraj ceste.
Niti vidjeh njegovo lice
niti on vidje lice moje.
Zvijezde siąle su, i zrak bijaąe plav.
Niti vidjeh njegove ruke
niti on vidje ruke moje.
Istok postade kao limun zelen.
Zbog ptice jedne otvorih oči.
Tada doznah koga sam ljubila
čitav život.
Tada on dozna kome je ruke
grlio uboge.
I uze čovjek zavežljaj, i krenu
plačući u svoj dom.
A dom je njegov praąina na cesti
kao i moj dom.