Izrasli smo sami kao biljke
i sada smo postali istrazivaci
zapustenih predjela maste
nenavikli na poslusnost zlu.
Iznikli smo pokraj drumova
i sa nama zajedno rastao je strah nas
od divljih kopita koja ce nas pregaziti
i od kamena medjasnjih koji ce razdvojiti nasu mladost.
Nitko od nas dvije cijele ruke.
Dva netaknuta oka. I srce u kojem se nije zaustavio jauk.
Svijet je u nas ulazio neskladno
i ranjavao nasa cela zveketom svojih ubojitih istina
i bukom zvijezda zakasnjelih.
Starimo. A bajke idu uz nas
kao stado za ognjem u daljini.
I pjesme su nam takve kao i mi
otezale i tuzne.